Računalstvo u oblaku (engl. Cloud computing) je tema o kojoj se intenzivno razgovara i raspravlja, međutim, različiti ljudi je tumače na različite načine. Za mnoge je to „računalni centar na internetu“ koji je u mogućnosti obraditi veliku količinu podataka, a da pritom zadrži veću fleksibilnost od tradicionalnih metoda obrade podataka, te se može koristiti od strane poduzeća svih veličina (Panian, 2013). S druge strane, računalstvo u oblaku donosi i promjenu u troškovima kompanije. Sve značajniji postaju modeli plaćanja po upotrebi (engl. Pay-per-Use) koji se fokusiraju na operativne troškove kakve stvara računalstvo u oblaku, umjesto na kapitalna ulaganja i troškove koji su posljedica tradicionalnih računalnih centara koji su bili unutar tvrtke (Panian, 2013). Ovakav model računalstva u oblaku navodi mnoge kompanije na preispitivanje takvih, tradicionalnih ulaganja, tj. da li su ona isplativa u usporedbi s mogućnostima korištenja kapaciteta prema potrebi i potražnji kakve nudi koncept računalstva u oblaku. Računalstvo u oblaku je novi model s potencijalima koji uključuju jednostavnu proširivost aplikacija, unaprjeđenje ekonomije razmjera, smanjenje ukupnih troškova obrade podataka, povećanje učinkovitosti resursa, jačanje fleksibilnosti resursa, skraćenje vremena aktivacije aplikacija, bolje modele i politike cijene, brži oporavak nakon eventualnih prekida rada te korištenje infrastrukture po zahtjevu koja obradu podataka čini dinamičnom (Panian, 2013). Digitalizacija kompanija nije moguća bez paralelne digitalizacije društva, iz tog ćemo se razloga u narednim poglavljima osvrnuti i na politiku Europske unije, kao i na politiku Republike Hrvatske u vidu poticanja digitalizacije.