Životno osiguranje, važan čimbenik financijskog planiranja, pokazatelj je posvećenosti pojedinaca osiguranju budućnosti svojih obitelji. U svojoj biti životno osiguranje nije samo ugovor; to je duboko uvjeravanje da će, usprkos životnim neizvjesnostima, financijska stabilnost i zaštita opstati. Kritički se objektiv u ovom slučaju baca na temeljne čimbenike koji utječu na prodaju životnih osiguranja. Jedna takva determinanta koja izaziva pozornost je dinamičan odnos između kupovne moći i sklonosti ulaganju u životno osiguranje. Ugovore o osiguranju prodaju izravno osiguravatelji ili putem njih drugi kanali, od kojih su najčešći brokeri, agenti i bankoosiguranje. Popularnost svakog kanala ovisi o tržištu i vrsti proizvoda osiguranja. Ova raznolikost kanala osiguravateljima omogućuje prilagodbu različitima potrošačke kulture, potrebe i preferencije na pojedinim tržištima. Posljednjih godina, svi kanali distribucije osiguranja sve su više krenuli u digitalizaciju. Ovaj rad istražit će odnos između ekonomskog koncepta kupovne moći i zamršenosti prodaje životnog osiguranja. Odluka o kupnji životnog osiguranja nadilazi područje financijske transakcije, ispreplićući se s osekom gospodarstava, financijskih kapaciteta pojedinca i društvenih struktura. U kontekstu globalne gospodarske nestabilnosti, ovaj rad nastoji duboko proniknuti u zamršenost načina na koji fluktuacije u kupovnoj moći postaju ključna sila koja oblikuje krajolik prodaje životnih osiguranja. U svojoj srži, razumijevanje međudjelovanja između kupovne moći i prodaje životnog osiguranja najvažnije je u dešifriranju ponašanja potrošača i trendova u industriji. U eri koju karakteriziraju brze ekonomske promjene, tehnološki napredak i demografske promjene, pružatelji osiguranja moraju shvatiti suptilne nijanse donošenja odluka kupaca.