Cilj rada je opisati sistemski dio informacijskog sustava koji uključuje konkretne primjere iz manje softverske tvrtke. Od planiranja strukturnog kabliranja, preko mrežne topologije, usmjerivača sa više sučelja i VPN1 (eng. Virtual Private Network) rješenja, do Windows i Linux poslužitelja. Također, uključen je i odabir hardvera, energetskog plana i konkretnih servisa koji se koriste u radu, uz objašnjenje ključnih točaka konfiguracije. Rad je pisan na temelju vlastitog iskustva prikupljenog tijekom višegodišnjeg bavljenja sistemskim inženjerstvom. Kada radimo u sustavu koji je već u produkciji, nismo svjesni mnogih pitanja, problema i odluka sa kojima se netko morao suočiti kada je postavljao sustav i uzimamo ga zdravo za gotovo. Međutim, kada krećemo ispočetka poželjno je pročitati što više informacija kako bismo postali svjesni koliko će novaca, vremena i resursa biti potrebno za uspješan završetak projekta uvođenja informacijskog sustava u neki novi prostor i novu tvrtku. Svaka informacija pročitana prije nego se suočimo sa nekim problemom je vrijedna jer nam daje prostor za reakciju, a ako je pravovremena omogućava i prevenciju neželjenih događaja. Također, treba razumjeti da se jednom postavljen sustav neće sam održavati te da je za kvalitetan i pouzdan rad potrebno angažirati stručnjake koji će to omogućavati. Nevezano za količinu formalnog obrazovanja, svaka osoba koja se bavi izgradnjom i/ili održavanjem informacijskih sustava u bilo kojem segmentu mora se konstantno informirati o tehnologijama koje se koriste kako bi sustav na duge staze funkcionirao i zadovoljavao svoju osnovnu namjenu, tj. bio podrška poslovnim procesima i u konačnici sudjelovao u maksimiziranju profita uz minimiziranje troškova. Informiranje može biti formalno, odlaskom na razne edukacije, seminare i usavršavanja ili manje formalno, korištenjem raspoložive literature dostupne na internetu, knjigama nabavljenim u vlastitoj režiji, čak i odlaskom na kavu sa osobom koja zna više i voljna je podijeliti informaciju ili znanje. Svjedoci smo kako uprave tvrtki u Republici Hrvatskoj još uvijek u velikom broju ne pridaju dovoljno značaja informatičkom osoblju, njihovoj edukaciji i napredovanju. Ljudi koji se bave implementacijom i održavanjem informacijskih sustava velik dio onoga što znaju i primjenjuju u praksi saznaju na različite načine, ne samo za vrijeme boravka kod poslodavca, nego i u svoje slobodno vrijeme.