Inovacije i novosti što se tiču prirodnih, društvenih znanosti, informacijskokomunikacijskih tehnologija i proizvodnje stavile su u pogon razvoj ekonomije znanja. Ekonomija znanja je nova ekonomija, koja se odvaja od prijašnje tradicionalne ekonomije, a glavni čimbenik ovog novog sustava jest znanje. Dosadašnja proizvodnja, zemlja, kapital i rad zamijenjeni su snagom uma. Kad se govori o organizacijskom smislu, znanjem se smatra sve ono što ljudski kapital u određenom poduzeću zna i što je sadržano u organizaciji, organizacijskom procesu, proizvodima, uslugama i sustavima, a čija se vrijednost može prepoznati jedino kroz ljude. Znanje je danas veoma bitno jer je obnovljivo, konstantno se mijenja i nadograđuje. Nije mjerljivo i nikada ga nije dosta. S obzirom na sve nove prepreke i prijetnje kojima se u današnje globalno doba organizacije susreću, a misli se na sve veću konkurenciju, sve zahtjevnije kupce te nepredvidivost okoline, situacija je izuzetno kompleksna i složena. Poduzećima je potrebno razvijanje prilagodljivosti i snalaženja u svakoj situaciji, a najkompetentniji faktor za taj izazov su ljudi. Suočena sa promjenama u filozofiji poslovanja, poduzeće se mora okrenuti što bržem stjecanju i adaptaciji novih znanja koja su jedini spas njihovog opstanka u budućnosti.