Planiranje je važan dio života svakog pojedinca, ali i organizacije. Kad se postave ciljevi potrebno je pronaći način kako te ciljeve ostvariti, a prethode im određene analize. Potreba za planiranjem proizlazi iz složenosti procesa gospodarskog i društvenog života. Planiranje ljudskih potencijala je proces koji slijedi nakon detaljne analize tržišta rada. Hrvatsko tržište rada je među lošije rangiranim članicama Europske unije, a razlog tome su zakonodavno, društveno i tržišno uređenje, odnosno institucionalni okviri. Planiranje prema tržištu rada obuhvaća planiranje znanja, a ono obuhvaća iskustvo, sposobnosti, vrijednosti, informacije i mišljenja, motivaciju i navike. Upravljanje znanjem obuhvaća aktivnosti usmjerene na razvoj znanja, vještina i kompetencija zaposlenih kroz kontinuirano obrazovanje i obuku, stjecanje radnog i profesionalnog iskustva i sl. Time se zadovoljavaju aktualne i buduće poslovne potrebe, identificiraju se, koriste i razvijaju znanja koje vode stvaranju novih mogućnosti. Znanje i inovacija su temeljni čimbenici opstanka i razvoja organizacije, a najvažnija sposobnost je zadržati kreativne, kompetentne i darovite ljude. Motivacija zaposlenika direktno utječe na njihove radne zadatke i zadovoljstvo. Sustav nagrađivanja je pokretač motivacije zaposlenih. Osoba svoju financijsku sigurnost ostvaruje radom. Svaki pojedinac osjeća zadovoljstvo dok svojim radom pridonosi razvoju organizacije, uz uvjet da je nagrađen za svoj rad. Motivacija koja proizlazi iz nagrade za rad omogućuje pojedincu širenje i ispitivanje vlastitih granica, usavršavanje i postizanje još boljih rezultata. Motivacija i planiranje ljudskih potencijala su ključni faktori uspješnog poslovanja i djelovanja organizacije. Dobrim menadžmentom ljudskih resursa mogu se postići značajni rezultati. Elaboracija navedene tematike usmjerava na prvenstvo intelektualnog kapitala u organizaciji, a menadžment ljudskih resursa je neizostavni dio opstanka i daljnjeg djelovanja suvremenih poslovnih organizacija.