| Abstract | Novac, odnosno roba prihvaćena općim pristankom kao sredstvo ekonomske razmjene, je, prema brojnim definicijama, medij u kojem se izražavaju cijene i vrijednosti. Novac kao valuta anonimno cirkulira od osobe do osobe i od zemlje do zemlje, olakšavajući tako trgovinu i glavno je mjerilo bogatstva. Tema novca fascinira ljude još od vremena Aristotela pa sve do danas. Novac je, dakle, u osnovi društvena konvencija, ali konvencija neuobičajene snage koje će se ljudi pridržavati čak i pod ekstremnim uvjetima. Snaga konvencije je, naravno, ono što omogućuje vladama da profitiraju povećavanjem količine valuta, što naravno ne znači da je novac neuništiv. Kada dođe do velikog porasta u količini novčanica, kao što je slučaj tijekom i nakon ratova, može se primjetiti kako je novac ipak samo komad papira. Definicija novca bila je predmet mnogih rasprava. Glavna rasprava odnosila se na pitanje koje se kategorije bankovnih depozita mogu nazvati „novcem“, a koje treba smatrati „gotovim novcem“. Gotovi novac je likvidna imovina koja se može pretvoriti u gotovinu. Mnogi ekonomisti uključuju u novac samo depozite koji se mogu prenijeti čekom, dok drugi uključuju i nečekirane depozite, kao što su „oročeni depoziti“ u komercijalnim bankama. Jedan od ključnih problema današnje ekonomije je uloga novca i drugih likvidnih sredstava u strukturi ekonomskih odluka, a naročito u odlukama poduzeća i kućanstava da štede i ulažu u trajnu imovinu, kao što su tvornice, strojevi, kuće i vozila. Općenito govoreći, sredstva dostupna poduzeću ili kućanstvu za ulaganje unutar navedenog razdoblja sastoje se od njegove štednje tijekom određenog vremenskog intervala. Obzirom na veličinu tekućeg prihoda, može se zaključiti da je kod veće zalihe likvidnih sredstava veća mogućnost ostvarivanja neke koristi. Iz iskustva je jasno da je „rasipnička“ reakcija na posjedovanje novca i druge likvidne imovine, odnosno način upravljanja koji toliko nadmašuje primitke da likvidne posjede brzo spusti do točke krize, vrlo rijetka. U većini društava, tvrtke, kućanstva i vlade koji čine najveći dio bogatstva i ekonomskih operacija osjećaju potrebu za održavanjem značajnih novčanih i drugih likvidnih sredstava. |
| Abstract (english) | Money, or a commodity accepted by general consent as a means of economic exchange, is, according to numerous definitions, a medium in which prices and values are expressed. Money as a currency circulates anonymously from person to person and from country to country, thus facilitating trade and is the main measure of wealth. The topic of money has fascinated people since the time of Aristotle until today. Money, then, is basically a social convention, but a convention of unusual strength that people will adhere to even under extreme conditions. The power of convention is, of course, what allows governments to profit by increasing the amount of currency, which of course does not mean that money is indestructible. When there is a large increase in the amount of banknotes, as is the case during and after wars, one can notice that money is still just a piece of paper. The definition of money has been the subject of much debate. The main debate related to the question of which categories of bank deposits can be called "money" and which should be considered "cash". Cash is a liquid asset that can be converted into cash. Many economists include in money only deposits that can be transferred by check, while others include non-checked deposits, such as "time deposits" in commercial banks. One of the key problems of today's economy is the role of money and other liquid assets in the structure of economic decisions, especially in the decisions of companies and households to save and invest in fixed assets, such as factories, machines, houses and vehicles. Generally speaking, the funds available to a business or household for investment within a specified period consist of its savings over a specified time interval. Considering the size of the current income, it can be concluded that with a larger stock of liquid assets, there is a greater possibility of realizing some benefit. It is clear from experience that a "wasteful" reaction to the possession of money and other liquid assets, i.e. a management method that exceeds receipts so much that liquid assets quickly fall to the point of crisis, is very rare. In most societies, the businesses, households and governments that account for the bulk of wealth and economic operations feel the need to maintain significant cash and other liquid assets. |
