| Abstract | Pravo vlasništva predstavlja stvarno pravo na određenu stvar i ovlašćuje svoga vlasnika (nositelja), da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga pravno isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Zato u pravu vlasništva, vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. To i nije baš sasvim mjerodavno, jer vlasnik stvari, ipak, u svojstvu vlasništva ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica ili koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi. To nam govori, da je za razumijevanje vlasništva najprije potrebno razumjeti pojam stvarnog prava na stvari, koji kroz sinonim pojma govori tko je vlasnik i na koji način raspolaže stvarima. Vlasnik je pravna ili fizička osoba koja ima pravo korištenja materijalne ili nematerijalne stvari na temelju zakonskih propisa u pojedinom poduzeću. Možemo razumjeti da je objekt stvarnog prava stvar za koju se pretpostavlja da je nečija i prema tome ima vlasnika koji ima zakonskog zastupnika ili zakonsko pravo raspolagati tom stvari. Iz toga pravno gledano proizlazi da vlasnik stvari ima pravo ograničiti druge u raspolaganju tom stvari, a pritom biti svjestan da je stvarno pravo ograničeno istim pravima drugih. Vlasnička i druga stvarna prava moraju se ostvarivati u skladu s temeljnim načelima ovoga zakona, njihovom svrhom i naravi stvari. U ovoj studiji doznajemo da je intelektualno vlasništvo vrsta vlasništva koje je proizvod ljudske inteligencije i naziv je pravnog pojma koji brine o zaštiti intelektualne djelatnosti ili, drugim riječima, znanja. Stoga razumijemo da pravni pojam definira prava autora ili autora na njegovu intelektualnu tvorevinu i prava javnog pristupa tim tvorevinama. Njime se štiti znanje kako bi se promicalo širenje i korištenje intelektualnih tvorevina te poticala poštena trgovina koja pridonosi gospodarskom i društvenom razvoju društva. I u obrazovanju projektnog menadžmenta i predmeta upravljanja znanjem i intelektualnim vlasništvom, intelektualno vlasništvo je predstavljeno kao samostalno pravno područje, u kojem se zakonom utvrđuju vrsta i sadržaj tih prava, njihov opseg i način stjecanja, način ostvarivanja prava u slučaju povrede, te vrste i dopuštene oblike gospodarskog iskorištavanja. Isto se uređuje međunarodnim ugovorima, europskim propisima i nacionalnim zakonodavstvom. Direktive su ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo, dok se uredbe izravno primjenjuju. Uz međunarodne i europske propise, prava intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj uređuju još i Zakon o autorskom i srodnim pravima, Zakon o industrijskom vlasništvu i Zakon o zaštiti topografije poluvodičkih sklopova (prema Konvenciji o osnivanje Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo). Općenito, zabrana intelektualnog vlasništva u svijetu je zapisana pod imenom copyright i pod vlasništvom podrazumijeva prije svega intelektualne proizvode. Stoga nositelj prava može zabraniti gospodarsko iskorištavanje predmeta prava za koje nije dao dopuštenje, jer se zaštita tih prava odnosi isključivo na djelatnost koja ostvaruje dobit. U svim slučajevima valja napomenuti da su ova prava teritorijalna i u pravilu vremenski ograničena, s izuzetkom žigova, trgovačkih imena i oznaka zemljopisnog podrijetla čija zaštita može trajati neograničeno vrijeme. Istekom zakonom propisanog roka predmet takve zaštite postaje javno dobro i svatko ga može slobodno koristiti u komercijalne svrhe. Stoga, pod pojmom intelektualnog vlasništva razumijevamo vrstu vlasništva koje proizlazi iz ljudskog intelekta odnosno razuma i znanja, jer smo svjedoci da je to područje koje kod nas i u svijetu sve više dobiva na značaju, budući da je ljudski um jedan od glavnih pokretača tehnološkog i kulturnog razvoja. Kreativna postignuća moraju biti zaštićena i primjereno nagrađena te tako potaknuti inovativne tvrtke i stvaratelje da nastave stvarati. Većina zakona klasificira intelektualna prava među patente, potvrde o dodatnoj zaštiti, dizajne, trgovačke znakove, oznake zemljopisnog podrijetla, autorska i srodna prava, registrirane topografije poluvodičkih sklopova, prava na uzgoj biljaka i tvrtke. U konkretnom slučaju nas zanima intelektualno vlasništvo vezano za „Patent“ koje ćemo prezentirati i tražiti argumente za objašnjenje patenta kao pravnog sredstva reguliranja pravnog prometa između fizičkih i pravnih osoba. Kroz studije razumijemo, da se s pravima intelektualnog vlasništva štite ljudske inovacije, kreacije i slično, gdje pravo intelektualnog vlasništva obuhvaća sustav pravnih instrumenata, kojima se uređuje način stjecanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegovog neovlaštenog korištenja. Proizvodi ljudskog uma predstavljaju nematerijalna dobra čovjeka, čija je vrijednost u umnožavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima, Svrha svega i nije skrivanje, zatvaranje ili fizička zaštita, nego upotreba pod pravnom zaštitom i dopuštenjem vlasnika. Zato se baš zbog društvene vrijednosti tih nematerijalnih dobara smatra, da kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje, koja je plod ljudskog intelekta, pripada njezinom stvaratelju te pod određenim uvjetima, predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čije uspješno iskorištavanje može biti vrijedan temelj ili doprinos poslovanju. Kako bi prelazak u novu ekonomiju bio moguć, svako društvo nužno treba razviti svijest o vrijednosti ideja, ali i o pravima koja neophodno prate ideje i izume. Kroz razumijevanje prava intelektualnog vlasništva, smo u našem diplomskom radu proučavali segment intelektualnog vlasništva, kojeg smo detaljno obradili kroz okvir i primjer patenta kao dio intelektualnog vlasništva, odnosno svojine u svojstvu inovacija. Zbog opsega područja istraživanja bilo je nemoguće proširiti istraživanje na Europsku uniju ili izvan nje, jer je to područje toliko zanimljivo i opsežno da bi bilo moguće više istraživati i pokazati više saznanja, te iz tog razloga, ograničili smo se na područje Republike Hrvatske i njezino unutarnje pravo. |
| Abstract (english) | In order to understand ownership, it is first necessary to understand the concept of a “real right”,which, outlines who the owner is, and the right to claim over a “thing” usually a physical object or property. The owner, often an individual person, is said to hold the exclusive right to use of the afforementioned thing based on legal regulations as seen fit. We can understand that an object of real right is a thing that is supposed to belong to someone and therefore, has an owner who has a legal representative or a legal right to dispose of that thing. From a legal point of view, it follows that the owner of the thing has the right to limit others in the disposal and use of that thing, while being aware that the real right is limited by the same rights of others. Ownership and other real rights must be exercised in accordance with the fundamental principles of this law, their purpose and the nature of the matter. In this study, we learn that intellectual property is a type of property that is a product of human intelligence and furthers as a legal term that concerns the protection of intellectual activity, underpinning the rights of the author(s) to the respective creation, and regulates the rights of public access and distribution to these creations. It protects knowledge in order to promote the spread and use of intellectual creations, encouraging fair trade that contributes to the economic and social development of society.Both in the education of project management and the subject of knowledge management and intellectual property, intellectual property is presented as an independent legal area, in which the law determines the type and content of these rights, their scope and method of acquisition, the method of exercising rights in case of infringement, and the types and permitted forms of economic exploitation. The same is regulated by international agreements, European regulations and national legislation. Directives are incorporated into Croatian legislation, while regulations are directly applicable. In addition to international and European regulations, intellectual property rights in Croatia are also regulated by the Law on Copyright and Related Rights, the Law on Industrial Property and the Law on Protection of the Topography of Semiconductor Circuits (according to the Convention on the Establishment of the World Organization for Intellectual Property). In general, the prohibition of intellectual property in the world is written under the name of copyright, and under ownership it means first of all intellectual products. Therefore, the holder of the right can prohibit the economic exploitation of the object of the right for which he has not given permission, because the protection of these rights refers exclusively to the activity that generates profit. In all cases, it should be noted that these rights are territorial and, as a rule, limited in time, with the exception of trademarks, trade names and indications of geographical origin, the protection of which can last indefinitely. After the expiry of the period prescribed by law, the object of such protection becomes a public good and anyone can freely use it for commercial purposes. Therefore, under the term intellectual property we understand the type of property that arises from human intellect, that is, reason and knowledge, because we are witnesses that this is an area that is gaining more and more importance in our country and in the world, since the human mind is one of the main drivers of technological and cultural development. Creative achievements must be protected and adequately rewarded, thus encouraging innovative companies and creators to continue creating. Most laws classify intellectual property rights among patents, supplementary protection certificates, designs, trademarks, geographical indications, copyright and related rights, registered topographies of semiconductor circuits, plant breeding rights, and companies. In this particular case, we are interested in the intellectual property related to the "Patent", which we will present and look for arguments to explain the patent as a legal means of regulating legal traffic between natural and legal persons. Through studies, we understand that intellectual property rights protect human innovations, creations and the like, where intellectual property rights include a system of legal instruments, which regulate the way to acquire intellectual property and the way to protect it from unauthorized use. The products of the human mind represent the intangible goods of man, the value of which is in reproduction, use and presentation to other people. The purpose of everything is not to hide, close or physically protect, but to use under legal protection and permission of the owner. That is why precisely because of the social value of these intangible goods, it is considered that the creative or artistic realization of an idea, which is the fruit of the human intellect, belongs to its creator and, under certain conditions, represents his intellectual property. Although intangible in a physical sense, intellectual property has all the characteristics of property, so it can be bought, sold, licensed, exchanged, gifted or inherited like any other property. In the business sense, intellectual property is an intangible asset whose successful exploitation can be a valuable foundation or contribution to business. In order for the transition to the new economy to be possible, every society must necessarily develop an awareness of the value of ideas, but also of the rights that necessarily accompany ideas and inventions. Through the understanding of intellectual property rights, in our thesis we studied the segment of intellectual property, which we processed in detail through the framework and example of a patent as a part of intellectual property, i.e. property in the capacity of innovations. Due to the scope of the research area, it was impossible to extend the research to the European Union or beyond, because that area is so interesting and extensive that it would be possible to do more research and show more knowledge, and for this reason, we limited ourselves to the territory of the Republic of Croatia and its internal Law. |
