Ubrzani tehnološki razvoj i kompleksnost suvremenog poslovnog okruženja iziskuju efikasnije i fleksibilnije metode upravljanja projektima. Agilni projektni menadžment (dalje u tekstu: APM), poznat po svojoj adaptabilnosti i iterativnom pristupu, postao je standard primjene u privatnom sektoru, a naročito u industrijama kao što je razvoj softvera. Međutim, njegova primjena u javnom sektoru, koji je često karakteriziran rigidnošću i složenim birokratskim strukturama, postavlja specifične izazove i otvara nove perspektive za njegovo istraživanje. Jedan od ključnih izazova u implementaciji agilnih metodologija u javnom sektoru je usklađivanje agilnih principa s postojećom zakonskom regulativom, pravilnicima i procedurama koje često preferiraju tradicionalne pristupe upravljanja projektima poput Waterfall-a i CPM-a (Critical Path Method). Drugi značajan izazov promjena je organizacijske kulture pri čemu javne institucije često imaju ustaljene hijerarhijske strukture i složene procese prilikom donošenja odluka, što može ometati fleksibilnost i brzinu adaptacije koja je jedna od karakteristika agilnih metodologija. Usprkos trendovima, primjena APM-a u javnom sektoru donosi značajne prednosti: agilne metode omogućuju bržu adaptaciju na promjene u propisima ili društvenim potrebama, mogu poboljšati transparentnost u radu te omogućiti veću inkluzivnost građana i zainteresiranih strana kroz opetovane i povratne informacije (tzv. feedback). Implementacija agilnih praksi tako poboljšava efikasnost projektnih timova, omogućuje bolje upravljanje rizicima i smanjenje vremena potrebnog za realizaciju projekata.