| Abstract | Gdje je granica između prava javnosti na informiranje i prava na presumpciju nevinosti osoba koje se dovodi u vezu s počinjenjem kaznenih djela? U modernom društvu, temeljenom na zaštiti ljudskih prava, za obje skupine, one koje bi trebalo informirati, ali i one čija bi prava na pravično suđenje trebalo braniti, granicu bi trebali čuvati etički kodeksi novinara i medija te hrvatsko i europsko zakonodavstvo u koje je utkano više rezolucija, direktiva i povelja kojima se štite ljudska prava. Kroz ovaj rad nedvojbeno je utvrđeno da postoji dobar zakonodavni okvir, ali da u „utrci za klikovima“ poštivanje etičkih načela novinarskog izvještavanja sve više gubi na važnosti. Mnogi teoretičari smatraju kako je do degradacije novinarske struke došlo pojavom internetskih izdanja koja, s jedne strane nude neograničen oglasni prostor, a s druge, s obzirom na brzinu kojom se konzumira medijski sadržaj, imaju stalnu potrebu kroz što eksplicitnije naslove privući i zadržati pažnju čitatelja od čijih „klikova žive“. No, senzacionalizam kroz koji se krše prava na presumpciju nevinosti nije se zadržao samo na bespućima mreže. Iako je predmet istraživanja ovoga rada kršenje pretpostavke nevinosti na najčitanijim portalima u Hrvatskoj, nemoguće je propustiti primijetiti da se trivijalno, izvještavanje u svrhu zabave i šokiranja javnosti, „zavuklo“ i u tradicionalne medije pa tako, kako ističe Burić (2009.), čak i javna televizija dopušta u svojim udarnim terminima da potpuni anonimci postanu „top vijest“, pod uvjetom da su učinili nešto loše sebi ili drugima. Unatoč tome što je analiza medija za potrebe ovoga rada provedena u periodu od deset dana, za analizu u kojoj mjeri nepoštivanje presumpcije nevinosti u medijskom izvještavanju negativno utječe na one koji su takvim izvještavanjem obuhvaćeni, korišteni su i primjeri nekih od, medijski iznimno praćenih, slučajeva kriminaliteta koji do danas nemaju pravomoćnu sudsku presudu, ili je ona u međuvremenu ukinuta, a glavni akteri su „uništeni“ u privatnom i profesionalnom životu. |
| Abstract (english) | Where is the line between the public’s right to be informed and the right to the presumption of innocence of persons being associated with a criminal act? In modern society, which is based on the protection of human rights, the line should be held by ethical codices of journalists and media, as well as Croatian and European legislature which include multiple resolutions, directives and charters protecting human rights. This paper unambiguously ascertains the existence of a viable legislative framework; however, ethical principles of journalistic reporting are losing importance due to the “click race.” Multiple theorists consider the degradation of the journalistic profession a consequence of the appearance of various online publications which offer limitless advertisement space. Moreover, due to the speed at which media content is being consumed, there is a constant reliance on explicit titles in order to attract and retain the attention of readers whose clicks “keep the lights on.” However, the sensationalism which breaches the right to the presumption of innocence is not endemic to the wilderness of the internet. Although the subject of the research included in this paper is the breach of the right to the presumption of innocence with regards to the most read online portals in Croatia, it is impossible to overlook that trivial reporting, which aims to amuse and shock, has infiltrated traditional media as well. In that sense, Burić (2009) emphasizes that even public television leaves its primetime programming open to anonymous individuals who become “top news” by hurting themselves or others in some way. Despite the fact that the media analysis contained in this paper was conducted over the course of ten days, the analysis of the extent to which the breach of the right to the presumption of innocence in media reporting negatively affects the people involved in such reporting is based on examples of criminal cases which were extensively reported on by the media but which still lack a final judgement, or cases where the final judgement has been reversed, while the persons in question remain „ruined“, both privately and professionally. |
